Psihoterapija – zašto nas je sram zatražiti pomoć “stručnjaka za dušu”?

Padnete li i povrijedite ruku ili nogu, nitko vam neće reći kako vam nije ništa, kako nepotrebno dramatizirate i privlačite pažnju te da je sve što vam je u tom trenutku potrebno – pozitivno razmišljanje!

Nitko vam neće reći da ste slabić i da je odlazak liječniku nepotrebno trošenje novca na “gluposti”. Bit ćete oslobođeni radne obaveze i dobiti dovoljno dana bolovanja kako biste se potpuno oporavili. Imat ćete pravo i na pravnu pomoć kako biste od osiguravajućeg društva naplatili svoju traumu, povredu, prijelom, tjelesno oštećenje… Svima će u potpunosti biti jasno i sasvim razumljivo kako vaša povreda neće proći sama od sebe, bez potrebnog liječenja i kako je najprirodnija stvar na svijetu da kroz cijeli svoj oporavak, liječeći nastalu traumu, nećete i ne morate prolaziti sami.

Život je vrijedan i treba ga živjeti dan po dan, što kvalitetnije i zdravije.

Zašto se onda za osobe s emotivnim teretom, koji im u nekom trenutku postane pretežak i osobe s emotivnim problemima iz kojih same ne mogu naći izlaz, kaže da su “pukle”, da umišljaju neke (nama neopipljive i nevidljive!) probleme i da nas, u direktnim razgovorima, poštede svojim umišljanja, žalopojki i “teških tema”? Jesu li te osobe, kako se kolokvijalno kaže, zaista “pukle” ili im samo na adekvatan način treba pomoći?

No, ono najgore što se u takvim trenucima događa je, da se osobe suočene s nekim teškim emotivnim problemom ili traumom povlače u sebe i tako tu traumu još produbljuju, samo zato jer u svojoj bližoj okolini nisu naišle na podršku i razumijevanje i jer se nemaju kome obratiti bez mogućnosti izbjegavanja izvrgavanja ruglu? Zašto im društvo to radi? Zar nije sasvim jasno i razumljivo da svatko od nas prolazi kroz svoje traume, manje ili veće, da nitko od nas nije pošteđen nesretnih ljubavi, nevjera, smrti ili napuštanja dragih osoba?

Zašto je danas u našem, naoko naprednom društvu, prihvatljiviji način rješavanja problema zastranjivanje potpomognuto alkoholom ili drogom, umjesto odlazak na psihoterapiju koja će na najlakši, najbezbolniji i najučinkovitiji način riješiti nastali problem? I učiniti da se osjećamo bolje i pojedinačno i kao cijela društvena zajednica? Jesmo li zaista toliko nazadni, licemjerni, ustrašeni, zatucani? Nismo, naravno. Samo se trebamo znati izboriti za svoje ljudsko pravo, a to je pravo da nam bude dobro, jer samo tako i sebi i svima oko sebe možemo pružati dobro…I najbolje.

Svatko tko je probao život zna da je emotivna bol jednako stvarna kao i fizička, a mentalno zdravlje sastavni i vitalni dio našeg cjelokupnog zdravlja.

Za svaki problem postoji rješenje, a ono je najčešće u nama samima.  

Neke će nam situacije u životu potpuno pomutiti razum, neke će nas potopiti svojom silinom, neke učiniti zarobljenikom vlastitih katastrofičnih misli, neke obeshrabriti, a neke nam stvarati bol u grudima. Neke će nam otjerati san s očiju, neke onesposobiti i za najmanji pomak s mrtve točke, a neke nam podrezati krila da nikada više ne poletimo
Neki ljudi će nas razočarati, neki izdati, neki će nam ukrasti najbolje godine života, a neki će nas svojim činom otjerati u bolest.
Sve su to danas svakodnevne i učestale pojave. I sve je to život kojem ne smijemo dozvoliti da samo tako prolazi mimo nas, bez nas. Ne zaboravite da je život dar, a ne robija.
A ono što nikako ne smijete zaboraviti da mnogi problemi sa štitnjačom započinju upravo zbog neiskomuniciranih problema, zbog svega što smo željeli i trebali reći, a ostalo je duboko u nama. Grlena čakra, čakra komunikacija, izuzetno je važna za dijalog te za izražavanje naših misli, stanja i osjećaja. U protivnom, ostaje ona neugodna “knedla” u grlu koja će vremenom poprimiti razmjere ozbiljnog narušavanja zdravlja, a štitnu žlijezdu opteretiti preko svih njenih mogućnosti izdržljivosti i tako nas odvesti u stanje hipotireoze, hipertireoze, Hashimoto sindroma ili ostalih poremećaja koji će nas, najčešće, pratiti do kraja života.
Stoga je ponekad dovoljno pronaći osobu koja će nas s puno razumijevanja i topline, u povjerenju, saslušati. I kada ćemo govoriti o problemu, kada ćemo konačno artikulirati sve ono što nam se nakupilo i na što se uvijek iznova spotičemo, u stručno vođenom razgovoru dijelom ćemo i sami napraviti analizu i uvid u svoje stanje te osvijestiti kako ono što nas koči nije bezazleno. Ali, srećom, nije ni bezizlazno! Jer za svaki problem postoji rješenje, a ono je najčešće, u nama samima.
Kada posrnete, potražite i prihvatite ruku koja će vam pomoći prebroditi sive dane.

Kroz razgovor sa stručnom osobom, psihoterapeutom, otvaraju se teme i problemi koji nas muče ili koje smo prebrodili ili barem mislimo da jesmo, o stvarima koje sabotiraju naš uspjeh i sreću, o preuzimanju odgovornosti za vlastiti život. Takve razgovore možemo voditi samo s osobama u koje imamo povjerenja, s onima s kojima smo sigurni i koji nam svojom stručnošću, iskrenošću, podrškom i empatijom donose mir i zacjeljenje.

Zatražiti pomoć psihologa, psihijatra, a posebno psihoterapeuta, znak je naše zrelosti i snage, a ne slabost zbog koje nerijetko, kada se na nešto požalimo, zauzvrat dobijemo etiketu slabića i nestabilne osobe, a duboko u sebi, osjećaj usamljenosti i stida!

Izaberite biti dobro! 

Lana Hristov

Help desk

Rođena pod sretnom zvijezdom da budem promjena kakvu bih voljela vidjeti u svijetu. Zato u svim svojim životnim ulogama nastojim i nerijetko uspijevam pozitivnu energiju i podršku podijeliti s drugima.

WordPress Ads